Zlatko Majsec – „Sreća“ (iz nove zbirke poezije „Letenja jednog autsajdera“)

„Nitko i ništa
ne može nas usrećiti više od nas samih,
a svijet je često nesretan,
jer mnogi sreću traže
izvan sebe …“ (Sreća)

Ovo je jedna od pjesama objavljenih krajem prošle godine u knjizi poezije „Letenja jednog autsajdera“, koju će Zlatko Majsec („po zanimanju (moj) sin“, kako to nerijetko običava govoriti), u utorak 21. siječnja 2025., u Gradskoj knjižnici Velika Gorica, predstaviti široj publici. Treća je ovo u nizu Zlatkovih do sada objavljenih knjiga.
Zbirku će uz autora predstaviti književnica i književna kritičarka Darija Žilić, ujedno i autorica pogovora ovoj knjizi te urednica Zorka Jekić iz nakladničke kuće Biakova, u čijem je izdanju knjiga objavljena.
Više o ovome događanju možete pronaći na poveznici:

https://www.knjiznica-vg.hr/

O ovoj zbirci poezije u književnom časopisu Matice hrvatske „Vijenac“ naša spisateljica Ljerka Car Matutinović u članku pod naslovom „Poetizirani virus života“ piše:

„Živimo u vremenu u kojem raspojasano dominiraju riječi poput kolumna, portal, trend, fokus, profil, biznis i u svemu tome nepobjedivi stres. U tom metežu profila i stvarnih bića posebnim impulsima nameće se riječ bluzer osmišljena ritmom bluesa. Asocijacije na ples pouzdane su svojim znakovitim ritmom i mi, tragom toga specifičnog ugođaja koji je sadržan u sintagmi take it easy, upoznajemo knjigu pjesama neobična naslova Letenja jednog autsajdera. Autor knjige, Zlatko Majsec, nije se prepustio zovu obećavajuće take it easy, već je naprotiv svojom knjigom ukazao na sve nijanse bivstvovanja koje ne nude lakoću leta. Pjesnik „prolazi svijetom, svijet prolazi kroz njega“. Poetizirani virus života postaje književnošću vodeći naše bivstvovanje u stvarnost ljudskih tjeskoba, ali i radosti bivanja: „sve je oživjelo, pupalo, pulsiralo u ritmu varljivog travnja, / poludjelo i tražilo svaku akciju s neutaživom žudnjom.“ (Procvjetao sam skupa s bananicama)
Pjesnik Zlatko Majsec odabire slike iz života ilustrirajući bliske mentalitete u prostorima koji su sve samo ne ravnodušni. On sučeljava pretjeranosti, „zamišlja tuđe priče, sanja i živi tuđe živote.“ (Noćni hodač)
Kao kolumnist na portalu Kronike Velike Gorice, kao „Frik u kvartu“, pjesnik promiče osobna nezadovoljstva, ali i rezignirani, promašeni život drugih. Cijeli svijet rastvara svojim britkim stihovima, propituje uz obvezni ironijski otklon život koji živi. Njegovo autsajdersko viđenje okružuje bliski svijet, svijet poetskih slika koje su i kretanje i način življenja. Pjesnik zapaža da tzv. „surogati zadovoljstva“ koji nas okružuju nisu ushit, nisu „gledanje oblaka“, nisu riznica „osobnog oceana“, sanjarije nisu na dohvat ruke:
„Mali dio života živimo, ostatak mislimo, maštarimo / o ( ne) proživljenom.“ (Moram shvatiti)
Slobodna igra zamišljaja, kontrapunkt između kozmičke imaginacije i stvarnosti koja nije konačna već se nastavlja. Mnogostrukost života, kad se autor „prepozna u mnogima“, čine letenja autsajdera mnogostrukim. Lirski se domišljaji isprepleću s gorčinom dnevnog ritma. Pjesnik maštovito zapaža „jesenja sumračja“ i voljno udiše „Mlade kiše na asfaltu“. To je poezija spleena i bogatstvo koje donosi „smijeh s ulice“ i „žudnju za djevojkom“. Pjesnikovo vrijeme je svoje, ali i naslijeđeno, a iznenada i „posve novo“. (Ta ljetna morska noć)
„Majsečeve mijene“, ironijska sintagma koja pjesnika povezuje s Mjesečevim mijenama, stvaralački je domašaj pjesnika koji tamu pretvara u „sunčane dane i obratno“ i kad se ta čarolija zvana život produži u budućnost. Živjeti život, to je ono pravo vrijeme, i sadašnje i buduće. To je bogatstvo:
„Čini mi se doista, bogat sam čovjek.“ (Heureka)
U specifičnom ciklusu Kratki potezi kistom poetizirana su razmišljanja o svim fazama života koji treba biti samo naš.
Autorica zapaženog pogovora (Uz letenja jednog autsajdera), pjesnikinja i kritičarka Darija Žilić, ističe: „Neobično je da u svijetu spektakla koji nas okružuje pjesnik ne teži nikakvoj poziciji moći, već želi upravo iz rubne pozicije komentirati društvenu sredinu u kojoj živi, ali prije svega, svoj vlastiti život, zablude i deziluzije.“
I na kraju riječ pjesnika: „Nitko i ništa / ne može nas usrećiti više od nas samih, / a svijet je često nesretan, / jer mnogi sreću traže/ izvan sebe…“ (Sreća)