Sparni vrući kolovoški dan, još jedan u nizu koji se ovog ljeta nikako ne prekida, poput onih zadataka „nadopuni niz“… Čovjek nekako inertan, pogleda mutnog, pomalo besciljnog …
I stiže poruka od moje drage Mirjane – životna, jednostavna, puna „običnih čuda“ pjesnika Duška Radovića. Podijelit ću je s vama ne bih li barem malo razgrnula ovu ljetnu žegu …
“Želim vam dan pun običnih čuda…
Šalicu kave koju niste morali sami skuhati…
Neočekivani poziv od starog prijatelja…
Dan pun malih stvari u kojima uživate…
Dobre pjesme na radiju…
Ključeve baš tamo gdje ih tražite…
Dan sreće i sitnica koje vam daju osjećaj da se Bog smiješi na vas, da vas čuva jer ste posebni..
I da, želim vam mnogo ljubavi.“