Od davnina je poznato da je dodir, ruka na ramenu, a zagrljaj povrh svega, podrška koja grije dušu, daje snagu, razgrće tamu, budi uspomene, smiruje treperenje, snaži ljubav, vraća nadu, udahnjuje optimizam, donosi lijepe misli …
Šalje mi danas draga mi Mirjana još jednu prelijepu nit iz pletiva riječi nepoznatog autora, nit koja govori o ljekovitosti zagrljaja …
„Zagrljaje bi liječnici trebali propisivati umjesto lijekova. U zagrljaju postoji iscjeliteljska snaga koju još uvijek ne poznamo. Zagrljaj liječi mržnju, ogorčenost, liječi umor, tugu … Kad se zagrlimo, oslobađamo se svih stega. Na trenutak zaboravimo na ono zbog čega smo izgubili mir u duši. Zagrljajem dopuštamo drugom srcu da nam priđe. Ruke se otvaraju, a srca se povežu na jedinstveni način. Ništa nije kao zagrljaj …
Zagrljaj znači: „Volim te“, „Kako je dobro što si ovdje“, „Trebaš mi“, „Pomozi mi“, „Nedostajao/la si mi“, „Vidimo se uskoro“ … Kad se zagrlimo, mi smo obitelj i mogući smo snovi. Zato bi liječnici trebali propisivati zagrljaje kao lijek jer oni liječe i pomlađuju i dušu i tijelo.“
I zato, ne bez razloga, P. Coelho kaže: „Svaki puta kada nekoga iskreno zagrlimo, dobijemo još jedan dan života“.
Jedna mala slatka Vida često mi kaže: “Dođi da te “zagulim”!”
A ja vama …
