Dolazi do snižavanja krvnog tlaka i usporavanja ritma rada srca.
Otkad ste se zaljubili gubite prosječno jedan sat noćnog sna (budnima vas drži razmišljanje o osobi koju volite).
Vaš mozak počinje otpuštati veće količine oksitocina, tzv. hormona ljubavi, što jača osjećaj povezanosti, ali s druge strane može oslabjeti sposobnost pamćenja (povećava odsutnost duha i zaboravnost).
Istraživanje provedeno na Stanford University School of Medicine u SAD-u pokazalo je da ljubav aktivira neke živčane receptore u mozgu koji djeluju poput lijekova za ublažavanje bolova. Stoga grčevi i bolovi koje je osoba prije osjećala, kad se zaljubi, na neko vrijeme nestaju ili se barem ublažavaju.
Zbog neprekidnog razmišljanja o partneru (ili partnerici), zaljubljenost može smanjiti sposobnost koncentracije.
Kad ste zaljubljeni, dolazi do pojačanog lučenja endorfina. Učinak je poput učinka heroina ili opijuma: izaziva stalan osjećaj sreće i euforije.
Istraživanje provedeno na Sveučilištu u talijanskom gradu Pisi pokazalo je da je razina serotonina u friško zaljubljenih osoba jednaka razini serotonina kod pacijenata s opsesivno-kompulzivnim poremećajem. I tako oni, na startu ljubavnog zanosa, „opsesivno–kompulzivno“ razmišljaju o partneru (partnerici), imaju potrebu biti neprekidno uz njega/nju, znati što radi, gdje je …