Profesor dr. sc. Vlado Puljiz kaže da je socijalna pravednost temeljna socijalna vrijednost i temeljna norma koja govori o načinu na koji se resursi trebaju distribuirati u pojedinom društvu, kao i između njegovih članova. Socijalna država je ona država koja je na sebe preuzela jamstvo osiguranja temeljnih egzistencijskih uvjeta svojih građana, a socijalna politika je sustavna djelatnost države kojom ona taj cilj nastoji ostvariti. Pravednost je pojam koji proizlazi iz nekih karakteristika uzajamnog odnosa pojedinca i društvene zajednice kojoj pripada.
U središtu interesa psihologije je problem individualnih razlika u percepciji i prosudbi određenih odnosa vezanih za termin pravednosti kao i posljedice percipirane nepravde na ponašanje pojedinca. Rezultati psihologijskih empirijskih istraživanja slažu se u tome da doživljaj (ne)pravde ima jaku motivacijsku komponentu i u značajnoj mjeri oblikuje ljudsko ponašanje.
Psihologijske teorije i modeli proučavanja pojma pravednosti mogu se razdijeliti u dvije veće skupine. Prvu skupinu čine teorije tzv. distributivne pravde, usmjerene na procjenu pravednosti ishoda neke socijalne interakcije, tj. na pravednost raspodjele dobara. Prema tim teorijama procjena pravednosti je u najvećoj mjeri određena našim zadovoljstvom jesmo li u određenoj situaciji dobili ono što smo očekivali. Dobitak u ovom slučaju ne pretpostavlja samo materijalnu dobit, već može imati različite oblike (povoljna sudska presuda, prijem na fakultet, pozitivna školska ocjena i sl.). Druga skupina teorija tzv. proceduralne pravde usmjerava pažnju na značaj vrednovanja same procedure koja je u osnovi donošenja neke odluke, osobito mogućnosti utjecaja na proces donošenja same odluke. Tako pojedinac ne mora doživjeti nepravednim ishod koji je za njega nepovoljan (pad na ispitu, sudsku kaznu i sl.) ukoliko je procedura koja je prethodila takvom ishodu bila objektivna i nepristrana.