Prema harvardskom istraživanju iz 2010. ljudi u prosjeku 47% vremena provode jalovo razmišljajući o prošlosti i/ili budućnosti, umjesto o onome što im se u stvarnosti dešava.
Opčinjeni prošlošću i opsjednuti budućnošću kao na automatskom pilotu plovimo ustaljenim vodama, navikama robujući. Po već uvriježenim obrascima život ‘sam od sebe dolazi’ i po već pomalo učmaloj inerciji prolazi … U glavi misli se roje poput pčela poludjelih. Disperzija pažnje na sve strane zabludjela …
Gdje smo se pogubili?! Ima li nas uopće?!
Životnom putanjom prečesto bezglavo žurimo, nesvjesni i sebe i drugih, ne zastajkujući i ne uživajući … U strci i zbrci doticaj s realnošću gubimo, s ljepotom i probuđenim emocijama trenutaka sadašnjih.
Netko je davno rekao: ‘Stanite i pomirišite ružu. Udahnite, pa nastavite dalje.’
Stare tehnike, nova vremena, novi izričaji … Danas se to zove ‘mindfulness’ ili ‘pomnost, usredotočena svijest’.
‘Mind full or Mindful?’ (‘Pre-pun ili svjestan um?’), suvremena dilema kao šlagvort ljudske svakodnevice.
Na minutu odložite kuhaču, maknite se od kompjutera, ostavite novine … Zatvorite oči i usmjerite se samo na zrak koji prolazi vašim nosnicama … Misli vam još pomalo vrludaju, ali vi ste se ipak, barem na čas, vratili sebi, vašem tijelu, vašim emocijama, vašem životnom trenutku. Vježbajte …
Biti u trenutku …
Biti sa sobom …
Biti …
Ovdje i sada …