Krajem veljače osvanuo naslov da najstariji američki proizvođač kečapa, tvornica Heinz, traži muškarca koji je nakon brodoloma preživio upravo jedući njihov kečap. Razglasili po svim društvenim mrežama i u potragu se dali kako bi mu, među ostalim, i novi brod poklonili. Jesu li ga našli, nigdje pročitala nisam. Al’ najvažnije je da je Elvis Francois u kečapu svoju sreću naš’o jer brod je ionako samo pride bio.
A zlatni dečko iz Zlatne doline, pisac i novinar k tome, Velimir Grgić, prašinu digao najnovijom knjigom ‘Industrija sreće’ usuđujući se propitivati sadržaj i vrijednost poplave self-help literature, a sve pod sloganom ‘ima li nam pomoći od samopomoći’. Pomama je to i razgranata industrija koja ne zagađuje smogom i ugljenom prašinom, već još gore, obmanom da si slijep kod očiju i gluh kod ušiju, o pameti da i ne govorim, jer ‘sreća je tu, iza ugla i treba se samo usuditi uhvatiti je.’
O namjerama ovih self-iscjelitelja vrištati bi, a ne samo govoriti trebalo, jer većina njih il’ na početku, il’ na možebitnom kraju vlastiti pacijenti bili i neiscijeljeni ostali. Naime, životne priče autora self-help savjeta raznih fela itekako govore da su upravo oni bili i ostali izvor raznih problema, il’ psihijatrijskih rječnikom rečeno – relapsa (aktivacija bolesti), onoga što je jednoj od mojih bivših kolegica česti izričaj bio (a puno toga ukazuje da je ‘bidna’ zapravo sama zapala u već podulje relapsirajuće stanje).
A mnogi bi htjeli veliki industrijalci još veće sreće biti, a da se nit’ uznojili ne bi. Proizvodili je ne bi sami, već kupili pa možda i da servirana bude, onako na dohvat, gotovanski pasivno. Pametna sreća k’o one kuće pametne, sve na gumb i daljinski, kako i kol’ko hoćeš.
‘Hokus – pokus,
srećice, prostri se!’
I od mene neki staklenu kuglu navigacije – kako do sreće najkraćim putem doći – očekivali, savjeta univerzalnih – za sve, za svakoga i za sva vremena, a ja uvijek, usuprot tome, na samoodgovornost pozivala i pozivam.
A da se malo i psihologijom poigramo. Ovi koji sreću u izvanjskom svijetu traže, od (samo)odgovornosti bježeći, izvanjski lokus kontrole imaju. Al’ ljudski je odgovorno i životno učinkovito unutarnjem se lokusu vratiti i ‘uzdati use i u svoje kljuse’.
Jer davno je još Tolstoj rekao: ‘Želiš li biti sretan, budi.’
S kečapom ili bez …