Slučajnost ili „sinkronicitet“?!

Prije nekog vremena na putu do tržnice prema meni ide osoba za koju mi se učini da je poznam, ali nisam sigurna. Prolazimo jedna pored druge, upućujemo si znakovite poglede i nastavljamo dalje. Muči me to cijelo vrijeme, pretražujem po pamćenju i uspijevam dokučiti tko bi to (potencijalno) mogao biti. Pronalazim na googlu broj ustanove u kojoj radi i utipkavam broj. Javlja se upravo ona – kolegica po profesiji – psihologinja. Uzajamno razmjenjujemo zajedničke dileme trenutka od prije nepunih pola sata, uz obostrane isprike.

„A ja sam upravo ovih dana mislila na vas. Htjela sam se s vama nešto konzultirati budući da ste radili s osobama s invaliditetom,“ kaže mi i nastavlja: „Jung bi ovo nazvao „sinkronicitet“, a mi bismo to narodski rekli – „nema slučajnosti“.

S Jungom ili bez, slučajno ili uz pomoć „silnica sinkroniciteta“, osjećaj je dobar – obnovljen kontakt s kolegicom, koju godinama nisam vidjela, a i to da netko poštuje i treba nečija znanja i iskustvo, oko srca toplinu širi …

Znam da dežurnoj psihologiji ova tzv. rubna područja znanosti nikada baš nisu bila po volji, ali prije i iznad svega smo ljudi, a onda sve drugo (s Jungom ili bez …)

(A više o pojmu „sinkroniciteta“ čitajte pod – Jeste li znali?)