Objavljeno istraživanje EASPD-a: ‘Poticanje zapošljavanja putem zaštitnih radionica: stvarnost, trendovi i sljedeći koraci’

Ovih dana svi su pogledi usmjereni ka oblacima ne bi li otkrili potencijalne opasnosti koje nam iz njih prijete. Ali i na zemlji našoj zanimljive se stvari, bezopasne, k tome još i vrlo korisne, dešavaju. Treba samo čvrsto na zemlji stajati, oko sebe promatrati i, naravno, pred sebe gledati.

Tako je sredinom srpnja EASPD – Europska udruga pružatelja usluga za osobe s invaliditetom (kojoj je i naš OSVIT od svog osnutka član!) objavio rezultate studije ‘Poticanje zapošljavanja putem zaštitnih radionica: stvarnost, trendovi i sljedeći koraci’ (Fostering Employment through Sheltered Workshops: Reality, Trends and Next Steps).

Dostojanstven rad, prema definiciji Međunarodne organizacije rada (ILO), trebao bi svakom pojedincu, pa tako i osobama s invaliditetom, doprinijeti sigurnosti na radnom mjestu, egzistencijalnoj neovisnosti, socijalnoj zaštiti i sigurnosti za obitelji, kao i pristojnim izgledima za osobni razvoj i društvenu integraciju. Upravo je dostojanstveni rad, koji povećava otpornost i smanjuje nejednakosti, jedan od glavnih prioriteta Programa održivog razvoja EU do 2030.

Kako bi procijenila doprinos zaštitnih radionica zapošljavanju osoba s invaliditetom, Europska udruga pružatelja usluga za osobe s invaliditetom (EASPD) provela je tijekom 2022. godine ovu istraživačku studiju kako bi snimila trenutnu situaciju i trendove u zaštitnim radionicama diljem EU-a, posebno u pogledu primjene članka 27. UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, koji regulira rad i zapošljavanje, te kako bi donijela i određene preporuke za njihov daljnji razvoj.

Detaljno je analizirana situacija u sedam europskih zemalja: Češkoj, Finskoj, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj, Poljskoj i Španjolskoj. Pokazale su se razlike u nacionalnim pravnim okvirima, kao i nedostatak ujednačenosti i različita osjetljivost u pogledu ovog specifičnog modela zapošljavanja OSI, tako da je i usklađivanje s UN-ovom Konvencijom pomalo krenulo u različitim smjerovima. Propisima na razini članica EU-a još uvijek nedostaje jasan konsenzus o definicijama i budućim planovima za ovaj sektor, a zaštitnim radionicama upravlja niz različitih subjekata, od profitnog do neprofitnog (uključujući i zadruge).

Studija je među ostalim pokazala da diljem EU-a postoje nedostatne i/ili neprikladne (političke) mjere za poticanje poslodavaca na zapošljavanje osoba s invaliditetom. Ova činjenica, zajedno s nepovoljnim uvjetima na otvorenom tržištu rada, uz vrlo izdašnu financijsku potporu zaštitnim radionicama, pridonijela je rastu tržišta zaštićenog rada. Zaštitne su radionice tako postale jedan od glavnih odgovora politike na međunarodne i pravne okvire EU-a u osiguravanju jednakog tretmana osoba s invaliditetom u pristupu zapošljavanju, nudeći radno okruženje prilagođeno osobama s invaliditetom, kao i podršku u učenju profesionalnih vještina i poticanju osobnog razvoja.

Ova studija daje i brojne preporuke dionicima zaštitnog zapošljavanja OSI od kojih ćemo spomenuti samo neke.

▪ Subjektima koji upravljaju zaštitnim radionicama:

  • postaviti tranziciju ka otvorenom tržištu rada kao jedan od glavnih ciljeva,
  • reinvestirati profit u razvoj demokratske i participativne organizacije,
  • dobivene poticaje strogo namjenski koristiti,
  • osposobiti svoje osoblje za pružanje podrške i poticanje OSI u njihovoj tranziciji na tržištu rada

▪ Donositeljima politika na razini države:

  • osigurati da je strukovno obrazovanje relevantno za poslodavce,
  • popratiti financijske poticaje za poslodavce odgovarajućim informiranjem, podizanjem svijesti i drugim mjerama,
  • pratiti zlouporabu sustava financijskih potpora zaštitnim radionicama

▪ Donositeljima politika na razini EU-a:

  • osigurati prikupljanje i dostupnost podataka i istraživanja koja omogućuju evaluaciju sustava zaštitnog zapošljavanja,
  • ažurirati kvantitativne i kvalitativne podatke o osobama s invaliditetom u zaštitnim radionicama,
  • jasno definirati ‘invaliditet’, ‘zaštitne radionice’ i ‘rehabilitacijski rad’ u odnosu na radne aktivnosti,
  • pronaći dodirne točke i kompromisno rješenje između onih koji se zalažu za zatvaranje zaštitnih radionica i onih koji se zalažu za njihov opstanak i nastavak

Puno više i detaljnije o rezultatima ovog vrlo korisnog istraživanja na linku:

https://www.easpd.eu/fileadmin/user_upload/Publications/PIL_EASPD_Sheltered_Workshops_Study_Final_Report.pdf