U ova današnja izopačena i iščašena vremena, puna neljudske hipokrizije, objašnjenje na sve strane tražimo, a ono već poodavno i doživljeno i izrečeno u narodnim poslovicama, k tome i bezbroj puta ponavljano – iznova, i iznova … Do kada …?
“Čovjeka se drži za riječ, a volove za rogove.
Tko sa đavlom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju.
Vuk dlaku mijenja, al’ ćud nikada.
Vrana vrani oči ne vadi.
Ne možeš se s rogatim bosti.
Teško ovci med’ kurjaci.
Dok se dvoje tuče, treći se smije i korist vuče.
Batina ima dva kraja.
Tko se mača laća, od mača i pogiba.
Čega se pametan stidi, budala se ponosi.
Oteto – prokleto.
U dobru se ne povisi, u zlu se ne ponizi.
Uzdaj se use i u svoje kljuse.
Živi mudro, ne pogibaj ludo.
Ako daš svoju savjest drugome na leđa, ponijet će je u nepoznatom smjeru.
Pametnom savjet ne treba, a budali ne pomaže.”