Još mi i danas odzvanjaju riječi iz dijaloga Ćopićevog ratnog junaka Nikoletine Bursaća:
‘Majko, znaš li da nema Boga?!’
‘Otkad to, pobogu sinko?’
‘Rek’o komandir!’
Osvanuli tako prošli tjedan naslovi da je Ukrajina zakonom zabranila uvoz i distribuciju knjiga iz Rusije i Bjelorusije. Tako i knjige nevidljive bojeve glave dobile, a paranoja na sve strane sve jačom biva, komandira raznih. Delikt sadržaja, delikt mišljenja, delikt jezika na kojem govoriš, delikt pisma na kojem pišeš, delikt delikata posvemašnjih …
Je li ovo neki novi Indeks Librorum Prohibitorum iliti ‘popis zabranjenih knjiga’, il’ možda i lomača na kojoj će ih se spaljivati?! Po tisuću i prvi puta već viđeno, već doživljeno, ‘tuk na utuk, ulje na vatru, benzinom na požar’ …
A i u nas, tijekom i nakon Domovinskog rata, siroti jež iz Ježeve kućice (već spomenutog pisca) u depoe zabranjen dospio, da ne bi slučajno sirotoj nam dječici osim one svima znane ‘moja kućica, moja slobodica’, nešto drugo ukrivo rekao. Zadnjih nam se godina Ježurka nasreću vratio, nešto stariji, al’ jednako živahan i bezopasan kao i prije.
Zabrane nikome dobra donosile nisu. Zabranjivali il’ zatvarali pisce, oni će put do čitatelja naći pa i na lakat progovoriti ako treba. U Rusiji u svim vremenima pa i danas angažiranih pisaca podosta bilo i jest, disidenata još i više. A u Ukrajini pisaca ruskog porijekla napretek pa što s njima?! K tome, što s Ukrajincima koji kritički pišu i o onome jučer, i o ovome danas i …?!
A koliko se toga samo ispreplelo tijekom stoljeća zajedničkog života na prostorima posvudašnjim pa gdje povući crtu na granici tzv. ‘čistih nacionalnih identiteta’?! Pokojnom profesoru Bujasu kosa se kostriješila na glavi kad smo kao studenti samo spomenuti pokušali stereotipe o ‘mentalitetu, duhu i obilježjima nekog naroda’ il’ stanovnika nekoga kraja, učeći nas da ta kategorija u psihologiji ne postoji, jer nit’ je mjerljiva, a niti je pojavnost čista …
Rat je sam po sebi vrhunac (ne)ljudskog ludila koji k’o domino efekt nova ludila rađa, kumulirajući razne modalitete netrpeljivosti i neprijateljstava na svim zaraćenim stranama. Iz jedne ideologije u drugu, iz jedne izolacije u drugu, iz jednog ispiranja mozga u drugo, iz jedne isključivosti u drugu na putu u (možda) neki socrealizam staro-novoga tipa …
Al’ vrijeme je za odmor i lakše i lepršavije dane, i vama i meni …