Prije mjeseca dana pisala sam kako je 1980. u DIOZ-u (sada URIHO) po prvi puta na prostorima bivše nam države u Pravilnik o radnim normama ugrađen institut tzv. dvojnih normi, za određivanje postotka nadoknađivanja nepostignutog radnog učinka (subvencije plaće) za osobe s invaliditetom (od 10 – 50% – ‘samo’, rekli bi danas).
Tijekom 1987. Služba za rehabilitaciju provela je prvo i za sada jedino istraživanje te vrste u nas pod nazivom ‘Rezultati šestomjesečnog praćenje radnog učinka i izostanaka s posla proizvodnih radnika Radne organizacije DIOZ’. Prezentirano je 1988. na savjetovanju ‘Društveno-ekonomski efekti razvoja profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja invalida i zaštitnih organizacija’, na kojem sudionici bili iz svih dijelova ‘nekadašnje one’, a objavljeno i u podebelom Zborniku radova.
Evo samo najslikovitijeg dijela rezultata ovog istraživanja koji u današnjim relacijama djeluju začudno i poprilično nadrealno:
- 33% osoba s invaliditetom postizalo je radni učinak iznad 120%.
- Radni učinak u rasponu od 95 – 120% postizalo je 44% osoba s invaliditetom.
- (Samo) 41% osoba s intelektualnim teškoćama imalo je pravo na olakšicu norme (‘subvenciju plaće’) i to od 10 – 50% , jer ostatak su realizirali sami.
A danas se za većinu osoba s invaliditetom, bez obzira na vrstu i stupanj oštećenja, ‘utvrđuje potreba za potporom putem subvencije plaće’ (za osobe s intelektualnim oštećenjima gotovo u pravilu maksimalna). Ispada li tako da su ‘današnje osobe s invaliditetom manje učinkovite od onih prije’ (uz nove tehnologije, razumnu prilagodbu i radnu asistenciju) ili su zapravo poticaji kriterije procjene ozbiljno poljuljali?! Neuravnotežena i nerazumna poticajna neumjerenost je na djelu jer invaliditet sam po sebi smanjenu radnu učinkovitost automatski ne znači.
I tako pjesma Lize Minnelli ‘Money, money’ nikad popularnija biva pa ‘kabarei poticajno novokomponirani’ k’o gljive posvuda niču, sve pod kapom velike ‘duševnosti’ i brige za osobe s invaliditetom.
Poznata latinska izreka ‘panem at circenses’ (doslovno ‘kruha i cirkusa’) u ovoj bi (ne)poticajnoj priči iz Lijepe naše zapravo ‘poticaja i cirkusa’ trebala glasiti.