U sitnim noćnim postizbornim satima stalno mi se vraćala i nametala slika dva jarca na brvnu (ma tko to u ovom političkom košmaru bio).
Pjesnik Gustav Grklec u telegrafskoj basni ‘Niži razlozi’ kaže:
‘Dva se jarca susrela na brvi
Pa svijet gleda koji će bit’ prvi …’
Kako su sunadrti jarci iz spomenute basne završili, znano je svima.
Ako bi ikada riječ ‘kompromis’ u ovoj Lijepoj našoj trebala dobiti na značenju i biti višestruko primijenjena, onda je to upravo sada. Kompromisom bi se trebala pokazati istinska spremnost na određena odricanja i ustupke, a sve zbog postizanja određenih viših ciljeva u interesu svih nas.
Hoće li spomenuta, samo naizgled basnovita dječja sličica, ‘prosvetliti pamet’ (kako su moj dedek povedali) onima u koje su naše oči sada uprte?! Nadam se da je to želja svakog uljuđenog i pristojnog stanovnika Lijepe ove kako se ne bismo svi zajedno sunovratili u rijeku.
Dragi mi Zagorec, već spomenuti pjesnik nadimka Gustl, u jednoj drugoj telegrafskoj basni kaže:
‘Čita janje Ezopove basne,
pa se divi: mudre su i krasne.
Tek jedno je pritom grdna muka,
što ne mogu popraviti – vuka.’
A vuk dlaku mijenja, ćud nikada.