Vjerujem da se mnogi još uvijek sjećaju Plavog oglasnika u kojem je svojevremeno osvanuo oglas: ‘Koljem po kućama. Alat nosim sa sobom.’ Na prvu se čitatelji sablaznili i naježili, a iza toga s ovim nezgrapnim izričajem jednog nemuštog mesara zbijali šale do današnjih dana.
I gle čuda. Ovih dana u nas osvanula ‘nova’ (??) strategija cijepljenja, a sudeći po njenom sloganu kreirali je upravo neki od čitatelja spomenutog Plavog oglasnika jer poziv na cijepljenje trebao bi glasiti ‘Cijepim(o) po kućama’ (‘strateški alat’ još se ne spominje).
Da se čovjek u ozbiljnim situacijama brani humorom, počesto i onim crnim, za naše je mentalno zdravlje poželjno, ali da se poruke, kojima bi se ljude na veći odaziv na cijepljenje trebalo pozivati, srozavaju do razine karikaturalne banalnosti pa i irealnosti, toga ni u Brešanovim komadima nije bilo za vidjeti …
Zamišljam tako ekipu kako po ‘bespućima hrvatske zbiljnosti’ s megafonom u ruci izvikuje: ‘Cijepim(o) po kućama’. Bubnjar seoski, koji je sa svojim seljanima nehakirano dobro umrežen, točno u podne obznanjuje kada ekipa cjepiteljska k njima dolazi. Naši ljudi, kao dobri domaćini, pred kuću štokrl iznose, na štokrlu flaša rakije ukrašena asparagusom jer prvo treba grlo dobro isprat’ i dezinficirat’ pa tek onda ‘nekcija’. A oni nepovjerljiviji za svaki slučaj dobro zaključali kapiju pa iza ‘firangi’ znatiželjno vire … Jer treba vidjet’ tko se dao na cijepljenje navuć’ pa o tome sutra preko plota divanit’.
Od ozbiljnosti do groteske tanka je nit, a kod nas je i ona već dobrano napukla.